UNUTRAŠNJE SALO – RJEŠENJE
Tokom proteklih godina, salo je okarakterisano kao najveće zlo po zdravlje savremenog čovjeka i uglavnom se o njemu govorilo u smislu gubljenja suvišnih kilograma. Ono što je važno jeste, gdje se to salo skladišti. Kako gubite težinu, to se najčešće dešava pri dnu i pri vrhu vašeg tijela, tako da salo ostaje koncentrisano u abdomenu. To je najopasnija od svih zona i vjerovatno da konstantno započinjanje i prekidanje dijeta ohrabruju tijelo da skladišti masti upravo u ovoj zoni.
Mnogi ljudi ne shvataju da salo nije zdravo, ali to nije sve. Mjesto gdje se vaše salo nalazi je ključ. Ljudi koji najveći dio sala drže u abdominalnoj regiji imaju veće izglede da obole od srčanih oboljenja i dijabetesa od ljudi koji se pretezno goje u kukovima, zadnjici i butinama.
VISCELARNO SALO:
Takođe poznato kao organsko ili unutar-abdominalno salo, leži duboko unutar abdomena, okružujući vitalne organe (Jetra,srce,bubrezi) za razliku od potkožnog sala koje se nalazi odmah ispod kože i intramuskularnog sala koje je razmješteno unutar skeletnih mišića. Više nego mast u bilo kom drugom dijelu tijela, pa čak i više nego ukupna gojaznost, unutar-abdominalna ili viscelarno, mast je dovedena u vezu sa pogubnim efektima po zdravlje kod ljudi.
Glavni efekat je manja osjetljivost na ins. , horm. koji pomaže glukozi da uđe u tjelesne ćelije. Biolozi stavljaju viscelarnu gojaznost (Uvećanje srednjeg dijela tijela) u grupu sa drugim, mnogo više očiglednim fiziološkim abnormalnostima gdje spadaju: visoki trigliceridi, visok krvni pritisak, visoki nivoi šećera u krvi i nizak HDL, pod jednim terminom – METABOLIČKI SINDROM. Ljudi sa ovim stanjem su pod povećanim rizikom za kardiovaskularna oboljenja i dijabetes tipa 2.
Unutrašnje salo je najopasnija mast koja se može naći u našem tijelu i u poređenju sa druge dvije vrste (potkožno i intramuskularno salo) najteža je za otklanjanje. I pored toga, najveći dio ljudi nikad nije ni čuo za viscelarno salo. Da stvar bude još gora, većina ljekara ne provjerava redovno obim struka svojih pacijenata, što je glavni pokazatelj viscelarne gojaznosti.
Mnogi muškarci greškom misle da su njihove suvišne masne naslage na stomaku samo ružne i svesni su da im skidanje u javnosti ili dok je svijetlo upaljeno ne ide na ruku. Ono što većina njih ne zna je da taj debeli stomak nije samo neprijatan estetski, već ih može i ubiti. Naučni dokazi pokazuju da je suvišno salo na stomaku štetno i to je posebno slučaj sa unutrašnjim salom.
Abdomalna regija je utočiste još jednoj vrsti sala, koja leži van abdominalnog zida, odmah ispod kože. Ova potkožna, periferna mast, ima tendenciju da bude mekana i mlitava: Možete je uštinuti ili uhvatiti. Ima dva “Odeljka”, dublji sloj, za koji se smatra kao i za viscelarno salo da ima negativne efekte po zdravlje. Plitki sloj koji može da stvori kozmetičke frustracije kod žena kod kojih se nagomilao godinama, ali sa medicinske tačke gledišta smatra se bezopasnim. Potkožna mast se isto pojavljuje van abdominalne regije, na donjem dijelu tijela-kukovi, zadnjica i gornji dio butina. Tu ne samo da je bezopasna već je korisna.
Unutrašnje salo je to koje vam daje taj izgled “Izbačenog” ili kako ga ljudi zovu “Pivskog stomaka”. Vaše unutrašnje salo drastično povećava rizik od različitih srčanih oboljenja, dijabetesa, visokog krvnog pritiska, srčanog napada “Sleep apneja” (Pauza u disanju tokom spavanja), nekih vrsta raka i nekoliko drugih degenerativnih bolesti kao što su arthritis i spondiloza.
Većina doktora će vam reći da je najbolji način da izbegnete srčani udar da snizite vaš nivo holesterola. Ono što vam zapravo neće reći je da rutinski testovi holesterola identifikuju manje od polovine od svih pacijenata koji su pod rizikom od srčanih oboljenja. Drugim rečima pacijent može da ima normalna očitavanja holesterola jedan dan, a već narednog dana da doživi srčani udar. Istina je da mnogi kardiolozi znaju da treba da gledamo dalje od holesterola.
Kako naučnici prodiru sve dublje u fundamentalne uzročnike srčanih oboljenja i drugih bolesti, počinju da uviđaju povezanost sa prastarim odbrambenim mehanizmom zvanim upala. To je isti biološki proces koji uzrokuje crvenilo, oticanje i bol ako posiječete prst. Upala je vitalni proces u prvoj liniji odbrane protiv bolesti. Ali, problemi počinju kada su iz različitih razloga upale prisutne.
Jedan od mnogih razloga zašto je unutrasnje salo opasno, jeste taj što ono opušta više upalnih molekula u vaše tijelo na konstantnoj osnovi. Do skoro, masno tkivo se smatralo pasivnim i internim, samo mjestom za skladištenje energije. Anatomski atlasi često nisu ni prikazivali masti, jer bi zaklonili strukture koje su ispod. To se promijenilo 1994. sa otkrićem LEPTINA, horm. koji sputava apetit i sa otkrićem da ga otpušta upravo salo. U godini koja slijedi otkriven je ADIPONEKTIN, horm. koji štiti od dijabetesa, takođe oslobađan od masti.
Od tad istraživači su našli desetine bioloških aktivnih supstanci koje se oslobađaju od masnih ćelija ili ćelija nastanjenih u salu. Lista uključuje imunomodulatore, faktore koagulacije, horm. i pro horm. , inflamatorne i proinflamatorne markere, enzyme i lipide. Zajedno ove supstance imaju dubok uticaj na cjelokupan organizam. Mast se sada smatra aktivnim, kompleksnim endokrinim organom, kao što je pancreas. Drugim riječima, ima tu mnogo više toga u vezi sa vašim salom oko struka, nego što vaga i ogledalo pokazuju.
Među depozitima masti, viscelarno salo je najaktivnije, luči i mobiliše supstance u najvećoj količini. Oslobađa puno masnih kiselina (Produkti razgradnje masti) u krvotok kroz portalnu venu i jetru, fenomen za koji se do skoro mislilo da je glavni razlog zašto salo izaziva ins. rezistenciju. Kasnije ipak, fokus se prebacio na vezu između sala i upale.
Kako ljudi stare ili postaju gojazniji, neke od ćelija viscelarnog sala sazrijevaju i postaju velike, lijenje i disfunkcionalne. Kako ljudi nastavljaju da jedu i kako se naslage sala uvećavaju, neke ćelije postaju prepunjene i pucaju. Imune ćelije nazvane makrofage, “domari” u vašem tijelu, vrše invaziju na to mjesto kako bi ga počistili. U procesu oni izazivaju inflamaciju; ćelije takođe luče druge inflamatorne hemikalije, kao što je interleukin-6 i tumor nekrozni faktor alfa, za koje se zna da se prilepljuju za endotel krvnih sudova, rani događaj kod arteroskleroze.
Upala nije ono što bi se izmjerilo kod pacijenta koji ima bakterijsku infekciju, koja bi bila 1000x veća. Ali tokom mnogo godina hronične izloženosti, može da ima negativan udarac na kardiovaskularno zdravlje i ins. osetljivost.
Jedan način kako da se testira upala je da se izmeri C-reaktivni protein u krvi. Povećani nivoi C-reaktivnog proteina su povezani sa tjelesnim mastima, naročito sa salom koje se nalazi u predjelu stomaka. Prema tome ukoliko želite da vodite računa o kvalitetu vašeg života i da spasite sebe, onda bi smanjivanje sala na stomaku trebalo da bude jedan od vaših vodećih prioriteta!
Kako se osloboditi masnih naslaga na stomaku?
Ne postoji brzo rješenje u ovom trenutku osim, ako ne izaberete različite potencijalno opasne i bolne invazivne medicinske zahvate. Što je sama tehnika “Plica” i sto se više bazira samo na popravljanju estetskog momenta, tj. redukovanje slojeva masti bliskih površini, to ima manji značaj za unaprjeđivanje zdravstvenog stanja pacijenta. Viscelarno i potkožno tkivo su kao dva različita organa, svaki sa svojim zasebnim funkcijama.
Potcjenjivanje ove razlike daje veoma razočaravajuće rezultate u pokušaju da se pacijentu unaprijedi metaboličko stanje kroz liposukciju. Kada hirurzi izvade velike količine abdominalnog sala, u nekim slučajevima i do 10kg, pacijenti nemaju nikakvo poboljšanje po pitanju ins. osetljivosti. Mast koja se liposukcijom izvlači je zapravo potkožna mast, čak u nekim slučajevima liposukcija poveća količinu unutrašnjeg sala (Odgovor tijela na ovakve postupke) povećavajući rizik po pacijenta.
Ne postoje pilule za gubljenje težine ili magični preparati koji će sami od sebe učiniti da se oslobodite masnih naslaga. Ni za trenutak nemojte da povjerujete reklamama koje gledate na televiziji, sa svim tim čudotvornim spravama koje će učiniti da centimetri sa vašeg struka nestaju.
Takođe zaboravite na vježbe za stomak kao rješenje, ciljano skidanje masnih naslaga ne postoji. Možete napraviti najbolje trbušnjake na svijetu, ali dokle god imate masne naslage koje ih prekrivaju oni se nikad neće videti. Izvođenje vježbi za stomak nema nikakve veze sa uklanjanjem sala koje taj stomak prekriva.
Zapamtite, salo na stomaku je skladištena energija. Da biste uspeli da se oslobodite tog sala potrebno je da sagorijevate više energije (Kalorija) nego što jedete. Vježbe za stomak ne sagorijevaju dovoljno kalorija da bi napravile neku razliku na vašem struku i stomaku, pa prema tome nikako ne mogu biti pravo rješenje za uklanjanje masnih naslaga.
Raznorazni časopisi nas gotovo svakodnevno zasipaju mnogobrojnim dijetama koje daju samo kratkoročne rezultate sa neizbežnim “Yo-yo” efektom (Izgubljena kilaža se vraća veoma brzo nakon prestanka dijete) i s obzirom da su uglavnom zasnovane na minimalnom kalorijskom unosu, ne obezbjeđuju organizmu sve potrebne hranjive sastojke tako da su nesumljivo loše po zdravlje.
Možda će vam zvučati primamljivo da pristupite nekoj dijeti izgladnjivanja kako biste probali da što pre izgubite unutrašnje salo, ali to nije pametan izbor. U stvari, studije pokazuju da “Yo-yo” dijete, odnosno konstantno gubljenje i zatim vraćanje težine, mogu čak ići u korist unutrašnjeg sala.
Postoji nekoliko osnovnih principa kad se radi o ishrani i gubljenju težine, a sve polazi od proste logike, da je potrebno da unosite manje kalorija nego što ih trošite. Ne dozvolite nikako da vas mnogobrojni zavodljivi naslovi koji obećavaju praktično “Nestajanje” kilograma u rekordno kratkom vremenskom periodu prevare sa još nekim svojim “Revolucionarnim” pristupom gubljenju kilograma.
Jedini pravi način da sigurno i zdravo izgubite vaše abdominalno unutrašnje salo jeste da kombinujete zdravu hranjivu dijetu koja je puna neprerađene prirodne hrane sa dizajniranim programom za vježbanje koji stimuliše neophodne horm. i metaboličke odgovore u vašem tijelu.
Samo promjena načina ishrane ipak nije dovoljna. Postoji medicinska studija koja je podijelila učesnike na grupu koja se držala samo dijete, i na grupu koja je kombinovala dijetu i vežbanje. Dok su obe grupe reagovale veoma dobro i zaista izgubile težinu, ipak je ona grupa koja je samo držala dijetu izgubila značajno manje abdominalnog sala od grupe koja je koristila kombinovani program.
Na kraju najvažnije od svega je da budete vrlo uporni. Kako biste izgubili naslage u predjelu struka, ispravna ishrana i trening treba da postanu dio vas, a ne nešto što radite kad se sjetite odnosno kad imate vremena. Ukoliko vam sadašnji raspored obaveza ne dozvoljava da nađete vremena za trening, promijenite ga. Ukoliko ne znate kako, prestanite da gubite vrijeme na društvenim mrežama.
Prema tome, ako želite da uspješno izgubite abdominalno unutrašnje salo i da ga držite podalje zauvijek, onda morate da jedete i da vježbate ispravno. Nemojte da dozvolite sebi više ni jedan dan u životu da vam salo na stomaku ruši samopouzdanje, kao i da vas izlaže riziku za potencijalno fatalna medicinska stanja. Oslobodite se opasnog unutrašnjeg sala odmah!
Preuzeto sa sajta https://ogistra-blog.blogspot.com/2024/02/unutrasnje-salo-resenje.html
